Vojvoda

Godine 1961. Kempton Bunton, šezdesetogodišnji taksist, ukrao je portret Vojvode od Wellingtona autora Francisca Goye iz Nacionalne galerije u Londonu. To je bila prva i do danas jedina krađa u povijesti te galerije. Kempton je slao ucjenjivačke poruke u kojima je istaknuo da će vratiti sliku pod uvjetom da vlada više pažnje posveti svojim starijim stanovnicima. Dugo je vremena proveo lobirajući da umirovljenici dobiju besplatnu televiziju. Ono što se dogodilo nakon toga postalo je legenda. Tek pedeset godina kasnije cijela je priča izašla u javnost – Kempton je ispleo mrežu neviđenih laži. Jedina istina bila je to da je on bio dobar čovjek, odlučan promijeniti svijet i spasiti vlastiti brak, a kako i zbog čega je iskoristio baš portret Vojvode ne bi li ostvario vlastiti cilj obavezno pogledajte u ovoj nadahnjujućoj filmskoj priči.

Kao uspješan redatelj u svojoj rodnoj Engleskoj, ali i u SAD-u, Roger Michell režirao je hvaljene filmske hitove „Ja u ljubav vjerujem“ i „Kobno prestrojavanje“, a također i zaradio brojne kritičarske hvalospjeve za „manja“, intimnija djela kakva su su „Titanic Town“ i „Majka“. Mitchellov rad na malim ekranima privukao je pozornost scenarista Richarda Curtisa koji će mu dodijeliti filmski projekt s Julijom Roberts i Hugom Grantom, romantičnu komediju „Ja u ljubav vjerujem“ (1999.), film koji ubrzo postaje jedan od najgledanijih filmova u povijesti britanske kinematografije.